[221]

Jesu li vozači ikada vozili sa šapkama? I kada su ukinute?

Sjećam se, tamo osamdesetih kad sam bio mali, da nekad bus nije vozio vozač nego je došao gospodin sa tom šapkom i odvozio jedan ili dva kruga. Tko je on bio?

[421]

Pogledaš li  donju sliku malo bolje, uočit ćeš zlatni pleter na desnom dok ga lijevi nema.
Lijevu šapku je nosio vozač, a onu s pleterom nadređeni ( otpremnik,linijski kontrolor...).
Ukinute su negdje 94-96 godine kad je  šapku zamijenila kapa s ZETovim logom bez značke.
Tad je  redizajnirana odjeća i u uporabu su ušle košulje koje su i danas aktualne, a zamijenile su one  jednobojne s epoletama i petokrakom zvijezdom na ZETovom štampanom grbu.

[Berlingo]

Kapu ili šapku?

Znas ti to bolje od mene!
Bilo je toga i u Rijeci, sjecam se obilnog snijega 1976. i nekog vozaca s kapom poput oficirske, ali ovi mladji ce valjda vise znati kad znaju sve.

[conecto]

Pogledaš li  donju sliku malo bolje, uočit ćeš zlatni pleter na desnom dok ga lijevi nema.
Lijevu šapku je nosio vozač, a onu s pleterom nadređeni ( otpremnik,linijski kontrolor...).

Istina je da su kontrolori nosi žuti pleter, ali i vozači autobusa su nosili bijeli. Vozači tramvaja i kondukteri su bili bez njega, tj. samo s "običnim" remenom. Dugo su vozači morali nositi te šapke kad su išli na posao, ali dok su vozili nisu bile obavezne.

[Mirta]

Predmeti su izloženi da ih gledaš i da ti sline cure!    Šalim se, naravno.
Izloženi su zato što se ZET ima čime podičiti. Muzej u malom.

Cjenjena kolegice, ja mislim da si ti pisala bas o ovome (nisam siguran), a dobio sam i to od moje drage prijateljice iz Zagreba.
http://imageshack.us/photo/my-images/825/zet1.jpg/
http://imageshack.us/photo/my-images/825/zet1.jpg/

A čemu je služio ovaj mali pečat? Što na njemu piše?

[421]

Mali pečat nataknut na "tintoblajku" (kasnije kemijsku olovku) nosio/la je kondukter/ka zataknutu za uhom a svrha je bila poništavanje karata i bilježenje datuma i sata ulaska. Na njemu je bio tro/četveroznamenkasti službeni broj dotičnog/e, a korištenje službenog broja se održalo do danas.  Interne  je naravi zbog jednostavnije komunikacije.  
Naime, stare karte bile su u blokovima, a na njihovim rubovima su bili datumi u mjesecu  s jedne i sati s druge strane.
Ako je bilo potrebno ići na "prijelaz" tad je mali pečat skinut s uha,svojim rubom koristio da se karta izvuče iz bakrenog nosača karata gdje se nalazio i jastučić s tintom ljubičaste boje, te se drugim krajem gdje je bila kemijska olovka, na  navedenom rubu karte  zabilježio datum i sat ulaska u vozilo. Pri tom se karta nije potrgala, već se to napravilo pri ulasku u drugo vozilo u koje se prešlo.
Ako se karta kupovala za jedan smjer procedura je bila ista uz dodatno trganje karte.
Vjerujem da je sad smiješno spominjati da je ulaz bio samo kod konduktera ( obično treća vrata busa/tramvaja), na prva vrata kod vozača, smio je ući samo milicajac i trudnice, izlaz je bio na ostalim vratima, što se pojavom automata totalno izgubilo pa sad  zato imamo kaos pri ulasku/izlasku iz ZETovih prometala.
Otvaranje vrata vršio je vozač u motoru, a kondukter(i) u kolima ( do dvoja kola!), uz "šifre" za pokretanje signalnim zvonom koje su omogućavale polazak i bile su dobro iskoordinirane jer je bilo malo nesreća s putnicima iako je promet ZETom bio daleko daleko veći no sad.

[Mirta]

Lijepo, iscrpno objašnjenje.
Tada je vladao red i poštovanje službenih osoba. U odnosu na današnje stanje – nezamisliva idila!

[voznik]

ljudi, pa nije to loša ideja.

Bože sačuvaj....baš sam jučer saznao, da če LPP sačuvati S115 (ex. LPP-150) za muzej. Još čekam na jednoga solaša 220 AM.

Znam, malo sam