Okupljanje ljubitelja Formule 1 - 07.10 Zagreb

Autor maky, Studeni 22, 2007, 10:07:07

maky

Pozdrav ljudi, evo kratka reportažica s mog putovanja u Zagreb proteklog vikenda. Istina, nema baš autobusa, ali moram priznati i da nisam imao mnogo vremena za slikavanje...

Dakle, krenuo sam u subotu ujutro sa Neoplan Starlinerom Promet Makarske (MA-513-AN). Autobus je bio poprilično popunjen, a to nisam baš očekivao. Imao sam sjedalo negdje u pozadini, iza stražnjih vrata, što se meni baš i ne sviđa, ali vidio sam 2 slobodna mjesta nešto više naprijed, pa sam pitao suvozača dok je pregledavao karte smijem li se premjestit, što mi je i dopustio.

Krenuli smo rano ujutro, još se nije potpuno ni razdanilo, stoga je shole i unutra držao jaka bijela svjetla:


Ispred nas je krenuo Euroliner od Transturista iz Tuzle, za kojim smo vozili cijelo vrijeme dok se nismo popeli uz Klis, kada je vozač odlučio pritisnuti Starlinera, iz čega se dalo naslutiti kako će proteći ostatak putovanja.
Prohujali smo pokraj njega:


Ušli smo na autocestu u Dugopolju, nakon čega sam čuo razgovor dvaju vozača:
#1 "Oću li do kraja?"
#2 "Ne triba, dovoljno ti ga je namistit na 110"
Čini se da je tako i bilo, pa sam se odlučio vezati. Što je sigurno - sigurno je!


I tako smo krenuli a ja sam istraživao sve blagodati Starlinera sa 5 zvjezdica (nisam 100% siguran više jeli sigurno 5, ali ako nije, onda je sa 4 zvjezdice). Mjesta za noge ima i više nego dovoljno, a ne mogu reći da sam baš mali (190 cm):


Krovni nosači za prtljagu su jako dobro pričvršćeni, kao uostalom i monitori i sve u autobusu jer prelaskom i preko najvećih neravnina i prilikom najvećih udaraca ništa ne škripi niti se klima. Bus je općenito u jako dobrom stanju.


Ubrzo smo prestigli i našu drugu "žrtvu":


No mene je više zabrinjavalo vrijeme:


Prošli smo Maslenički most i počeli se penjati prema Sv. Roku:






Na ulasku u Sv. Rok smo već osjetili laganu kišicu:


Ali čim smo ga prošli, stanje se drastično pogoršalo i ušli smo u gustu maglu pomiješanu s mokrim kolnikom, što nije nimalo zastrašilo, ali ni usporilo našeg vozača:






No, uspjeli smo stići do odmorišta, što je bila sjajna prilika da napravim nešto više slika ovog veličanstvenog ljepotana:
















Nisam siguran jel se ovaj sustav što otvara ovaj "poklopac" gdje su špricaljke za šoferšajbu pokvario, pa je ostao otvoren, ili je vozač taman ugasio autobus, pa je zato ostao otvoren. Znam samo da se često služio "pranjem stakla":


Dok smo stajali na pauzi od 25 minuta (koja je na kraju ispala nešto veća) stigao je Croatijin stari Transliner, sa Murtera:


Koji me zainteresirao jer ima otraga onaj mali prozorčić što ga obično imaju autobusi iz Italije:


A stigao nam je i stari Šabićev poznanik:


A kada smo odlazili došao je i ovaj stranac, Van Hool:


Nastavili smo putovanje, vozači su se zamijenili, ali vrijeme se tada potpuno pogoršalo. Uvjeti su polako postajali sve nepodnošljiviji i takvi su ostali sve do Zagreba (ali opet, ni ovaj drugi vozač nije popuštao gas, dapače nastavili smo prestizat sve što se kretalo ispod 110 km/h...):










Kao što vidite sa zadnje dvije slike, uvjeti su postali katastrofalni i nije više imalo smisla bilo šta slikavati jer se nebi ni vidjelo. Stigosmo živi i zdravi u Zagreb. Napominjem da putnici u nijednom trenutku nisu bili izloženi opasnosti niti je bila upitna njihova sigurnost, unatoč postignutim brzinama...

Također, želio bi ovo naglasit i obavijestit ekipu iz Zagreba:
Nakon što smo prošli naplatne kućice Lučko i nastavili prema kolodvoru, bolje ćete znati od mene, ide se brzom cestom s tri trake i to skroz ravno (dobro, barem prije nego se skrene lijevo prvi put). Međutim, u ovako iznimno kišnim uvjetima kao što su vladali prošlu subotu, odvodnja vode s ceste je blago rečeno - loša, tako da se mnogo toga zadržava na cesti. E to je ono što želim naglasiti!
Naš vozač je vozio krajnjom desnom trakom punih 100km/h, a kako je cesta bila prepuna vode, događalo se to da voda koju izbacuju prednji kotači (a sjedio sam poviše prednje osovine, malo natrag) leti ustranu punih 2 metra (bez pretjerivanja) i dosegne visinu donjeg ruba prozora. Znate, kao kad gliser ide po vodi, upravo onako. Ostao sam toliko zadivljen tom pojavom da se nisam sjetio slikati, ali i da jesam nebi se dobro vidjelo iznutra. Onaj tko žudi za apsolutno SPEKTAKULARNIM slikama, koje su stvarno bez premca i kojem nije žao smočiti se može za kišnoga dana tamo napraviti sačekušu. Obećavam da nećete požaliti na snimkama. Najradije bi i sam to učinio da sam u blizini Zagreba!

NEOPLAN - 75 YEARS moving ideas

ŠPIJUNI SU MEĐU NAMA!

maky

Nakon što sam došao u ZG i ručao, ostatak subote sam proveo malo švrljajući po centru grada, jer sam imao za obaviti nekoliko stvari, pa sam odlučio napraviti i koju slikicu (nema autobusa).
















NEOPLAN - 75 YEARS moving ideas

ŠPIJUNI SU MEĐU NAMA!

maky

U nedjelju sam se ustao rano jer sam imao dogovor sa kolegama s F1racing.com.hr portala. Sastali smo se u kafiću Klinček gdje smo s ostalim fanovima pratili iznimno uzbudljivu utrku.

P.S: slike je načinio moj prijatelj s fotoaparatom pa sam posudio njegove:








Druženje je bilo iznimno ugodno i zabavno, ali polako smo se razišli i došlo je vrijeme da ja krenem natrag za Split...

NEOPLAN - 75 YEARS moving ideas

ŠPIJUNI SU MEĐU NAMA!

maky

Na kolodvoru me dočekao opet Neoplan Starliner, ovoga puta MA-510-AN:


Udobno sam se smjestio i pokušao sam uhvatiti slikama sve čari ovog autobusa, barem onoliko koliko se to može (a uzevši u obzir i opremu za fotografiranje koju sam imao na raspologanju)... Dakle, i za ovaj autobus vrijedi isto što i za onaj, sve pohvale, ništa ne škripi, sve je dobro sklopljeno i učvršćeno, ne vide se nikakvi tragovi eksploatacije, sve je na svom mjestu, ma divota.






Ubrzo smo uhvatili naš standardni tempo od 100 + km/h:


I počeli prelaziti sve odreda:






Kako je pala noć, nisam više slikavao pretjecanja jer bi slike postale nerazumljive. Stali smo se odmoriti kod Macole:


A tu je bilo jako mnogo autobusa jer su vozili za potrebe MORH-a (koliko sam uspio vidjeti uniforme, radilo se o mornarici):










Malo sam slikao i "svog" Starlinera:










Nastavili smo put prema Splitu, ali bilo je zanimljivo... Polako je počela puhati sve jača i jača bura i došli smo do poslijednjeg izlaza s autoceste prije tunela Sv.Rok. Stajao je znak opasnosti i znak za vjetar (možda je čak bila i kakva zabrana, nisam siguran) na onim svjetlećim "semaforima". Nakon kratkog vjećanja vozači su odlučili krenuti dalje autoputem "pa kud puklo".
I tako smo ušli u Sv.Rok:


Ali kad smo izašli, bilo je kao što smo i očekivali. Snažni udari bure su ljuljali autobus, a mi smo gmizali brzinom od 40 km/h koliko je bilo ograničenje. Uza sve to čuo sam priču vozača kako je ovo ništa nasuprot onome što je bilo ove zime pa su opet tu prolazili i to više puta :o
I tako smo vozili sve do Masleničkog mosta kada smo opet stisnuli gas do daske da nadoknadimo izgubljeno vrijeme (bili smo na onoj magičnoj granici od 120km/h i to podosta vremena).
Ispred i iza nas je autocesta bila prazna, nije bilo ni žive duše:


Niusam se ni okrenuo, već smo bili u Dugopolju na izlazu s autoputa. Mislio sam da je tu jurnjavi bio kraj, ali ipak, morali smo prijeći još jedan autobus:


Dok smo se spuštali niz Klis u suprotnom smjeru je prošao novi Cityliner, potpuno bijeli, baš me zanima čiji je...

I tako stigosmo u Split točno na vrijeme:




Želio bi pohvalit odlične i ljubazne vozače Promet Makarske s kojima sam išao i vraćao se. Autobusi su također bili odlični i istinski sam uživao na putu.

NEOPLAN - 75 YEARS moving ideas

ŠPIJUNI SU MEĐU NAMA!

maky

Da nadodam...

Nedavno se na forumu provlačila rasprava o tome da se u autobusima na relaciji ST-ZG stalno sluša Narodni radio. E pa moram vam reći da nije istina, barem u ova 2 slučaja sad kad sam se ja vozio.

Kad smo krenuli iz Splita, slušao se Radio Dalmacija, no nakon nekog vremena ga je nestalo, pa je vozač okrenuo na Otvoreni radio, zatim su opet počele smetnje i onda je konačno stavio na Narodni, ali ne zadugo, jer kad smo se približili Karlovcu stavio je na Radio Mrežnicu (ja mislim, znam da je neki lokalni).

Kad smo se vraćali, prvo se slušao neki zagrebački, ne sjećam se, onda su vozači stavljali svoje CD-ove (domaće pjesme), a kad smo ušli u domet Radio Dalmacije opet su okrenuli na nju, možda zato što se taj dan igrala utakmica Hajduk-Dinamo, pa je bilo uključivanja na Poljud (e onda bi malo pojačao prednje zvučnike da čuje komentatora ;) ), ali i kad je završila utakmica ostalo je na Radio Dalmaciji.

Inače, primjetio sam...
Neznam, možda mi se to samo pričinilo, ali mislim da Promet Makarska iskorištava vozače do maksimuma. U oba slučaja i kad sam išao i kad sam se vraćao, dogodilo se da vozač koji ne vozi ode koji sat i pol na spavanje u onu malu sobicu kojoj je ulaz iza sjedala za suvozača. Ako sam dobro povezao, oni s kojima sam se vraćao u ST su taj isti dan ujutro išli za ZG, a sutradan su opet imali liniju za ZG u 16 i 30.   :-\

NEOPLAN - 75 YEARS moving ideas

ŠPIJUNI SU MEĐU NAMA!