Dalmacijaturist, Split

Autor Paško, Travanj 01, 2019, 18:25:07

Paško

Autobusi na Kupresu, vide se i dva Dalmacijaturistova Mercedesa:

Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

#1
O ovoj smo nekada velikoj firmi već puno puta pisali na forumu i definitivno zaslužuje svoju temu. Za početak jedna screenshot s YouTubea (Gerty2NL) iz 1984. - dva njihova Mercedesa O302
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

smogovci.bbb2

#2
"Nećete imati ništa i bit ćete sretni"
Kad je nepravda zakon, otpor je obaveza

Paško

Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

Par slika iz Slobodne Dalmacije s originalnim njemačkim O302 koje su, sudeći po tablicama, došle 1970. ili 1969. godine.
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

Ovdje se može pronaći izvješće o reviziji pretvorbe i privatizacije Dalmacijaturista: http://www.revizija.hr/izvjesca/2007/revizije-pretvorbe-i-privatizacije/122-dalmacijaturist-split.pdf

Čovjek koji postavlja ove screenshote nerazumno skriva linkove s kojih su napravljeni pa zasad samo fotografija. Zna li netko do kada je točno Dalmacijaturist imao autobuse? Pretpostavljam negdje do kraja devedesetih. Autobus na slici kasnije je završio u Prometu Makarska, odakle je brzo prodan u Čazmatrans.
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

conecto

Imali su oni kasnije i Auwärtere, a takve je imao 90-ih također Eurosplit pa se možda temeljem toga pričalo da je Eurosplit sljednica Dalmacijaturista. Ovo nisu nikakve provjerene činjenice nego kuloarske priče.
A GDJE JE POANTA?
NIJE KOD MENE, MAJKE MI...

Paško

Nisu došli kasnije, Auwärtere su imali još sredinom 80-ih.
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

Na videu vidi se i par DT-ovih O303.
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!


Paško

Razglednica s prijelaza 60-ih u 70-e: na Rivi Prometov FAP G-80, desno od njega Dalmacijaturistov Mercedes O302
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

Ne sjećam se više odakle mi ova slika, ali na njoj je (MB?) minibus kupljen 1970. godine.
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

Trebao sam ove materijale postaviti prije koji dan, ali, srećom, nisam, već ću to napraviti sada, kad je objavljeno da KUD Jedinstvo prolazi neke od najtežih dana u svojoj povijesti. Na svojoj su stranici prije nekoliko godina postavili priču i filmić o putovanju u London 1966. godine: http://www.kud-jedinstvo.hr/novosti/324/izgubljeni-film-royal-albert-hall-1966 Evo teksta, s najviše "autobusnim" dijelovima podebljanima:

Citat:Izgubljeni film: Royal Albert Hall, 1966.
četvrtak, 18. veljače 2016.

Danas, 18. veljače, navršava se punih 50 godina od povijesnog nastupa "Jedinstva" u slavnoj koncertnoj dvorani Royal Albert Hall u Londonu. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati umjetnici iz Hrvatske koji se mogu pohvaliti da su nastupili u tom hramu ne samo britanske nego i svjetske kulture. I dok se sadašnja sjajna generacija ''Jedinstvenih'' sprema za nove velike koncerte na međunarodnoj sceni, prisjetimo se tih dana ponosa i slave i odajmo veliko i dužno poštovanje našim prethodnicima koji su kao pobjednici jednog od najvećih festivala folklora, onog u velškom Llangolenu 1965. godine, pozvani od strane Engleskog folklornog saveza (The English Folk Dance & Song Society) da nastupe u čuvenoj dvorani.

U nedavno ažuriranoj arhivi Royal Albert Halla na njihovim službenim web stranicama pronašli smo dokumente vezane uz te nastupe koje možete pogledati 'klikom' na ovaj LINK, gdje se među glavnim izvođačima festivala nalazi i - "Jedinstvo". Ali da mi puno ne dužimo, donosimo Vam sjećanje na tu turneju, pravu avanturu, koju nam je opisao jedan od sudionika nastupa u Royal Albert Hallu, član te slavne generacije "Jedinstva", g. Karlo Gruber.

Na kraju teksta slijedi prava poslastica: tadašnja Radiotelevizija Zagreb (današnji HRT), prepoznavši značaj tog nastupa u Londonu, poslala je na novinarski zadatak svog snimatelja g. Rajka Tomića da snimi putopisnu reportažu. Filmski materijal na 16 mm vrpci za kojeg se dugo mislilo da je izgubljen, pronašli smo i zahvaljujući Državnom arhivu u Splitu te Kino-klubu Split uspješno digitalizirali. Ovim putem zahvaljujemo Vendi Ganza Marušić, Sunčici Fradelić, Borisu Poljaku i našem Nikši Mitroviću što su nam omogućili da Vam prikažemo dio snimke sa ''jedinstvene'' avanture iz 1966. godine.

Nakon proglašenja  KUD-a ,,Jedinstvo" pobjednikom  Svjetskog festivala u folkloru 1965. godine u velškom Llangollenu, uručen nam je poziv da sudjelujemo na Festivalu britanskog folklora u veljači 1966. godine u Londonu. To je bilo još jedno veliko priznanje za Jedinstvo, pogotovo kad smo saznali da ćemo nastupati u Royal Albert Hallu, jednoj od najpoznatijih svjetskih dvorana, u hramu britanske kulture. Tih godina europskim državama putovali su uglavnom samo vrhunski sportaši, folklorni ansambli kao nacionalne umjetničke trupe, te vrhunski orkestri i glazbeni sastavi. Jedinstvo je svojom kvalitetom i tada, kao i danas, nadilazilo okvire amaterskih ostvarenja jer su naše koreografije na svim pozornicama, kako na domaćoj, tako i na inozemnoj sceni, bile na profesionalnom nivou izvođenja.

Pripreme za odlazak u London trajale su nekoliko mjeseci, a u pripremi programa sudjelovale su folklorna sekcija pod rukovodstvom g. Branka Šegovića, muzička sekcija pod ravnanjem g. Karla Grubera i vokalni oktet pod ravnanjem g. Danijela Šeparovića. Tadašnja Radiotelevizija Zagreb prepoznala je važnost i značaj sudjelovanja Jedinstva na Festivalu u Londonu te je odredila da na ovu turneju sa nama putuje i snimatelj RTZ studija Split, g. Rajko Tomić, koji je filmskom kamerom ovjekovječio naše putovanje, nastupe i boravak u Londonu.

Putovanje na ruti Split – London – Split, kao i odabir trase putovanja povjeren je Turističkoj agenciji ,,Dalmacijaturist" d.o.o. Split, koja je za tu priliku osigurala najnoviji autobus iz svog voznog parka. Međutim, nekoliko dana prije samog polaska, doznali smo da moramo imati tranzitne vize Kraljevine Belgije. U planu putovanja je bilo predviđeno da se preko belgijske luke Ostende trajektom  prevezemo na tlo Velike Britanije u luku Dover. G. Branko Šegović, odličan poznavatelj francuskog jezika, stupio je u kontakt sa ambasadom Kraljevine Belgije u Ljubljani i dogovorio da će predstavnik Jedinstva donijeti sve putovnice, tada pasoše, na ovjeru radi dobivanja vize. Upravni odbor Jedinstva odlučio je da ta osoba bude moja malenkost. U društvu je dogovoreno da sa sobom ponesem osobnu prtljagu i violinu i da nakon dobivanja viza produžim u Rijeku i prenoćim te u jutarnje sate dočekam autobus Jedinstva na riječkom autobusnom kolodvoru Žabica.

Nakon dolaska u Ljubljanu i prijema u ambasadu Kraljevine Belgije, pasoše, popis putnika sa osobnim podacima i po jednu sliku predao sam na prijemni ured ambasade. Oko 16 sati konačno sam na ruke dobio potrebne belgijske vize za sve članove Jedinstva, za dva vozača i snimatelja RT Zagreb. Odmah sam telefonom nazvao tajnika KUD-a, g. Mira Jurića, kako bi ga izvijestio o uspješno izvršenom zadatku. I danas tvrdim da sam napravio veliku pogrešku! Zašto – zato što mi je tajnik naredio da se odmah vratim u Split, da ne idem u Rijeku, jer mnogi članovi ansambla nisu preko pasoša predigli i koristili pravo iznošenja valute preko granice u vrijednosti od, pazite sad, čak 20 $! Majko moja, što mogu, sjednem na vlak i eto me ujutro u Splitu.

U društvenim prostorijama radosno su me dočekali mnogi članovi, preuzeli su svoje pasoše i raštrkali se po bankama, a u kasnim večernjim satima ispred prostorija Jedinstva iza kazališta smo krenuli autobusom prema Londonu. Bio sam umoran ,,ka' pas", nenaspavan, ali kad je za Jedinstvo, ništa nije teško!

Putovanje od 2 000 kilometara bilo je dugo i zahtjevno. Planirano je da to ostvarimo u dva dana. Svaki član opskrbio se voćem i hranom: raznim pohanim mesom, mortadelom, sirom, kuhanim jajima, sve spakirano u tada popularnim aluminijskim kutijama. Uz mesne i riblje konzerve, našlo se raznih sokova, a malo stariji, naravno, opskrbili su se vinom i pivom! Po dobrom starom običaju veća količina hrane i pića potrošena je već do Milana. Na talijanskoj granici prema Francuskoj noćili smo u poznatom zimovalištu - gradu Aosta.

Putovanje nas je dalje vodilo preko Alpa ka novo izgrađenom tunelu ,,Mont Blanc" koji spaja Italiju i Francusku, a koji je samo nekoliko mjeseci ranije svečano pušten u promet. Vožnja tunelom  dugom 11 600 metara bila je za svih neopisiv doživljaj. Putovanje smo nastavili dalje kroz Francusku do Dijona, gdje smo noćili u kući drage prijateljice Jedinstva, gđe Marije Furlan. Opisati događanja u kući u hvatanju što bolje pozicije za spavanje, ovom prilikom nije moguće preliti u riječi, ali moram reći da smo spavali svugdje, po podu, u kuhinji na stolu, u foteljama, sjedeći na stolici, u ležaljkama postavljenih po kući, i, naravno, poneki u krevetu!

U jutarnjim satima, nakon bogatog doručka, kojeg nam je priredila gđa Furlan, nastavili smo putovanje za Belgiju, točnije luku Ostende. Članovima društva koji su prije sedam mjeseci bili u Llangollenu ovo je bio drugi prelazak La Manchea, dok je većini to bio prvi. Zaista, događaji oko prelaska i sam prelazak Kanala uvijek su posebno iskustvo za svakoga.

Neki su bili toliko ushićeni da su prilikom ispunjavanja prijavnog kartona za ukrcaj u trajekt od uzbuđenja doslovno prepisali tuđe podatke, pa čak i spol! Nećemo spominjati ime tog nesretnika, ali nas je dobro namučio i usporio za ukrcaj na trajekt jer su lučke službe uporno tvrdile da nam jedan karton nedostaje od prijavljenog broja putnika. Predložio sam da se svakom članu vrati njegov ispunjeni karton kako bi otkrili ,,nepismenog". I gle čuda, plesačica Zlata Frua-Kukolj u ruke je dobila dva kartona, dok jedan član vokalne sekcije nije dobio ništa. Time je otkriven grešnik, pogreška je hitno ispravljena i konačno smo se nakon sat čekanja ukrcali na trajekt.

Prije putovanja za London više puta pitali smo šofere ,,Dalmacijaturista" hoće li biti problema što se u Engleskoj vozi lijevom stranom. Bili smo uvjeravani da teškoća neće biti! No, nažalost prilikom približavanja Londonu iz pravca Dovera vidjeli smo da naši šoferi na rotorima i raskrižjima jednostavno imaju velike probleme. Mislim da bi se i danas još vrtili na južnom ulazu u London da plesačici Romani Likić nije palo na um da uzmemo legendarni engleski crni taksi koji će voziti ispred autobusa i dovesti  nas u sam centar Londona, gdje smo se smjestili u hotel Eden. Znate, svi engleski stariji hoteli imali su jedan specifičan miris i pečat starine, kako mi kažemo, tufine... Tako je bilo i sa našim hotelom. Doznali smo da je dvorana Royal Albert Hall vrlo blizu hotela, niti 500 metara, sve u sklopu poznatog londonskog Hyde Parka.

Iz plakata i panoa okolo Albert Halla vidjeli smo da nastupamo zajedno s raznim britanskim folklornim amsamblima bogate plesne, vokalne i glazbene kulturne tradicije. Njihova godišnja smotra folklornog izričaja imala je visoko pokroviteljstvo Ministarstva kulture Kraljevine Velike Britanije. Dolaskom u koncertnu dvoranu Royal Albert Hall bili smo zadivljeni svim što čini ljepotu i funkcionalnost dvorane, od audio tehnike i rasvjete do uslužnog i stručnog osoblja. Upoznavanje sa ton majstorima i majstorima rasvjete, te ostalim osobljem, bila je protokolarna obveza. Posebno smo upozoreni da se, bez obzira ima li u Kraljevskoj  loži ikog ili ne, najprije moramo pokloniti u tom pravcu, a tek onda naokolo. Tradiciju i dani naputak itekako smo poštivali.

Ljepota i veličina Royal Albert Halla je nešto veličanstveno. To je jedan okrugli prostor, kao da spojiš tri gledališta i tri pozornice splitskog Narodnog kazališta u jednu cjelinu. Prostrane lože na tri kata te ogromni parter, koji se po potrebi  pretvara u gledalište ili plesni podij. U dnu velike pozornice nalaze se ogromne orgulje koje dominiraj nad čitavim prostorom pozornice. Veličinu partera mogu probati dočarati podatkom da se u Royal Albert Hallu održavaju teniski i boks mečevi.

U dva dana  trajanja festivala Jedinstvo je imalo sedam nastupa pred prepunim gledalištem. Doslovno nismo izlazili iz Royal Albert Halla, u kojem smo boravili od jutra do kasno u večer. Tu smo se hranili, a slobodno vrijeme ispunjavali  smo razgledavanjem dvorane. Tijekom jutra izvedbe su bile za mladež, a  poslije podnevne i večernje za građane i uzvanike. Naša vokalna klapa-oktet, u programu je sudjelovao sa dalmatinskim a capella napjevima, što je kod gledateljstva izazivalo oduševljenje i čuđenje. Naime, nastupi  njihovih malih zborova uvijek su bili uz pratnju gajdi ili klasičnih instrumenata.

Mnogi su bili su impresionirani našim oktetom, koji bi u svakoj prilici, bilo za vrijeme ručka ili odmora, spontano znao zapjevati. U završnoj festivalskoj večeri  Jedinstvo je izvelo Završno kolo iz opere Ero s onoga svijeta, a iz kraljevske lože gledala nas je princeza Margareta, što je za nas, a i ostale sudionike festivala bila izuzetna čast. Izvedbe britanskih folklornih društava pratili smo povremeno, čime smo se upoznali s folklornom tradicijom te otočne države. Sve plesne grupe izvode po nekoliko plesova u istim nošnjama, što je u odnosu na našu bogatu i raznovrsnu kostimografiju plesova dosta siromašno. Izvedbe  Plesova iz sjeverne Hrvatske, Linđa, Vrlike, Završnog kola iz opere Ero s onoga svijeta, Bunjevačkih plesova i  Starih splitskih plesova bile su nešto sasvim drugačije u odnosu na  prikazani britanski folklor.

Posebno je bila veličanstvena završna scena smotre, kada su plesači svih britanskih društava plesali tradicionalni njihov ples, a muzičari spojeni  u jedinstveni orkestar svirali tradicijsku melodiju. Ni danas mi nije jasno koja je to kemija tada bila na djelu kada su i plesači i svirači Jedinstva uspjeli zajedno sa ostalima izvesti njihov tradicionalni ples i stopili se u jednu predivnu koreografiju i završnu scenu.

Londonski dnevni list ,,Daily Mirror" tih je dana pisao laskave komentare i kritike za nastupe Jedinstva. Već prvog dana našeg boravka u Royal Albert Hallu pristupili su nam predstavnici velške televizije TWW sa željom da dođemo u Cardiff zbog snimanja naših koreografija, tradicionalne glazbe i klapskog pjevanja, a dogovor za odlazak u Wales je postignut vrlo brzo.

Četverodnevni boravak Jedinstva u Londonu iskoristili smo i za posjet svjetski poznatog muzeja voštanih figura ,,Madame Tussauds". Vidjeti na jednom mjestu voštane figure svjetskih državnika, kraljeva, careva, glumaca, sportaša, pjevača, glazbenika, pa i zloglasnih kriminalaca tog vremena u naravnoj veličini je bilo nešto posebno i veličanstveno. Druge muzeje nažalost nismo uspjeli  obići, ali smo zato iskoristili priliku da posjetimo poznatu četvrt Soho, gdje smo obišli nekoliko barova i restorana kako bi doživjeli atmosferu druženja mladih, koji su u tom vremenu obilježili Englesku, pa i europsku  i svjetsku glazbenu scenu.

Osim ugodnim putovanjem južnim Walesom i dolaskom u Cardiff, bili smo impresionirani  i organizacijom smještaja, transporta i profesionalnošću  osoblja TV studija. Snimanje Vrlike, Linđa, Era, Starih splitskih plesova, Bunjevaka i Plesova iz sjeverne Hrvatske trajalo je više od četiri sata jer su scenaristi mijenjali scenu i kulise da bi odgovarale pojedinom plesu. Pohvale koje smo tijekom dva dana neprestano dobivali od osoblja velške televizije, bili su još jedna potvrda  ostvarenih uspjeha Jedinstva tih  godina.

Povratak u Split bio je stvar rutine, jer su u međuvremenu šoferi naučili pravilo lijeve ruke. Tajnik Miro Jurić, iako nije olako trošio društven novac, zadovoljan uspjehom turneja, na trajektu preko La Manchea nas je mudro počastio ručkom kojeg su pojeli samo najhrabriji. Valjalo je (valovi su bili visoki  i do 8 metara ) tako da je mnogima bila muka pa za ručak nisu ni marili. Opet je tajnik profitirao...

Tijekom putovanja kroz Francusku i Italiju ponestalo je zaliha hrane i vodstvo puta je odlučilo ga nas u Veneciji počastilo fantastičnim gurmanskim ručkom - špagetima na pome. Objedovali smo u ugodnoj atmosferi uz talijanska vina, a razveselila nas je gazdarica restorana kada nam je rekla da nas je prepoznala jer je gledala eurovizijski prijenos iz Londona te nas zato časti časti ručkom. Odmah su pali komentari: ,,Jo, da smo to prije znali, ne bi bili samo špageti na pome...". Postoji jedna antologijska fotografija koja na najljepši način dočarava tu famoznu glad koji zna nastupiti  tijekom putovanja: jedan naš član sjedi na skalinama ispred neke ustanove i s Kraševim napolitankama jede - sardine iz limenke. A na vratima te ustanove piše (u prijevodu) ,,Crveni križ"!

Moramo zahvaliti svim sudionicima ove turneje na dostojnom prezentiranju naše kulturne baštine, KUD-a Jedinstvo i našeg grada Splita. Ta generacija je nakon uspjeha u Llangollenu otvorila put za nove, još veće uspjehe, koje su naredne generacije Jedinstva i ostvarile. Spominjući se na današnji dan Londona, Cardiffa i Royal Albert Halla od prije  točno 50 godina, moramo se s pijetetom sjetiti i onih naših članova koji nažalost više nisu s nama. Svima veliko hvala!

Sjećanje na neke drage ljude

Ova moja sjećanja, koja su dio povijesti Jedinstva, završio bih riječima: JEDINSTVO ĆE ŽIVIT VJEČNO!           

Vaš Karlo Gruber

Članovi Jedinstva koji su nastupali u Royal Albert Hallu 1966.

Plesna sekcija: Vera Nenadić, Ljubica Marinović,  Elinor Parić-Gruber, Romana Likić, Lile Kusanović - Ćupo, Vesna Vujević, Sanja Korubolo, Zlata Kukolj - Frua, Davorka Milić - Rako, Branko Šegović, Mile Režić, Ratko Perić, Emir Ćupo, Rade Strikić, Edi Grubišić, Vilim Marinović, Miro Kukolj - Čićo.

Glazbena sekcija: Gordana Balabanić, Karlo Gruber, Zoran Milić, Toma Kragić, Dušan Ninković i Đuro N.

Vokalna sekcija: Vinko Paić, Josip Jelić, Ivica Gabrilo, Ljubo Podrug, Neno Smodlaka, Toma Smodlaka, Babo Mrduljaš i Ante B.

U pratnji su bili tajnik KUD-a Miro Jurić i snimatelj RTZ Rajko Tomić.

Tko je bacio oko na fotografije i film mogao je vidjeti da je autobus u cijeloj priči TAM AS 3500 tablica ST-55-08, što znači da je bio 1965. godište. Dalmacijaturist je, inače, tada imao osam autobusa. Evo filmić, a fotografije su ispod:

Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

zlepur1

Magirus Deutz udobnost na prvom mjestu.

Paško

Po čemu? I meni je prije postavljanja palo na pamet da bi to mogao biti i OM (imali su istu karoseriju), ali onda sam pogledao slike OM-ova i oni su imali drugačije rešetke.
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!