ex Croatiatrans Pakrac

Autor Paško, Veljača 06, 2020, 10:10:10

Paško

Iz Autotransove revije za 65. godišnjicu firme:

Prijevoz u Pakracu
Vladimir Veber

Autoprijevoz u Pakracu i Lipiku ima dugu tradiciju, prije svega zbog Lipika kao lječilišnog i turističkog mjesta. U Lipik se od 1885. godine dolazilo vlakom, a prema četiri kilometra udaljenom Pakracu, političkom, kulturnom, zdravstvenom, prosvjetnom i gospodarskom središtu putovalo se najprije kočijom, a potom autobusima, modernim ,,kočijama" na motorni pogon. Prijevoz je bio u privatnom vlasništvu, a prvo organizirano poduzeće koje se na području Pakraca počelo baviti autoprijevozničkom djelatnošću osnovano je 1952. godine kao Kotarsko autosaobraćajno poduzeće.

Povećanje broja stanovnika, razvoj Pakraca kao središta ovoga kraja u koji je, uglavnom zbog posla, dolazilo sve više ljudi, te Lipika u kojem je bilo sve više radnih mjesta u lječilišnom turizmu, ali i u gospodarstvu, dovelo je do toga da je rastao interes autoprijevozničkih kuća za putnički prijevoz. Tako je početkom 1960. godine političkom odlukom Kotarsko autosaobraćajno poduzeće pripojeno Croatiatransu Zagreb. Autobusna stajališta su s vremenom seljena iz jednog u drugi dio grada pa je stajalište najprije biloispred hotela Pakrac, zatim je preseljeno na drugu stranu ulice, pa na novu lokaciju ispred tzv. Pickove zgrade, samo stotinjak metara od mjesta za novi kolodvor.

Godine 1973., ispod nove željezničke stanice, izgrađen je moderan autobusni kolodvor s pet perona. Bio je to za Pakrac novi uzlet u prometnoj infrastrukturi i sa sigurnosnog i s estetskog gledišta. Novi je kolodvor postao ukras toga dijela grada, a putnici više nisu stajali na cesti čekajući autobus, ili po dolasku u Pakrac.

Trideset godina kasnije pakrački autoprijevoznik se osamostaljuje, izlazi iz sastava Croatiagroupa. U njemu je 165 zaposlenih, a raspolaže sa 65 prijevoznih jedinica – što autobusa, što kamiona. Takvo lokalno autoprijevozničko poduzeće moglo je kvalitetno pokrivati lokalne, ali i šire potrebe. U okviru tvrtke, osim prijevoza putnika i robe, djelovale su još dvije jedinice: Turistička agencija Croag i RJ ugostiteljstvo.

DOMOVINSKI RAT, PROBLEMI I POMOĆ AUTOTRANSA
Već prvi događaji srpske pobune od 1. do 2. ožujka 1990., nagovijestili su da ratna vremena samo što nisu stigla u Pakrac. Kroničari kažu da je rat u Hrvatskoj počeo upravo tih dana u Pakracu. Pet mjeseci kasnije granate su pale na usnuli Pakrac ne birajući ciljeve: na civile, bolnicu, škole, ustanove, na gospodarske objekte. Među njima bili su i objekti i imovina pakračkog autoprijevoznika. U bombardiranju i granatiranju uništeno je oko 90 posto voznog parka, kao i zgrada autobusnog kolodvora. Preostali dio vozila ustupljen je za potrebe obrane. Naši su vozači, s našim autobusima, spasili na desetine civila iz srušenih gradova. Rat je završio, rane nismo zacijelili, počeli smo raditi s preostalom opremom i na brzinu obnovljenom prostorijom na autobusnom kolodvoru. Na taj način pomogli smo obnovu i povratak raseljenih osoba i godinama bili jedini izlaz u svijet iz srušenih gradova, Pakraca i Lipika. Naše teškoće prepoznali su u Rijeci, u Autotransu, na čemu smo im mi iz Pakraca i dalje zahvalni. Nakon razgovora s predsjednikom Uprave, gospodinom Zvonkom Krmpotićem, dogovorena je nama itekako dobrodošla suradnja. Najprije se očitovala kroz autobuse i popravke, što nam je nedostajalo, a potom je 1995. godine, nakon privatizacije, Autotrans Rijeka postao i većinski vlasnik naše tvrtke. To je za nas značilo kvalitetnija vozila i vrlo kvalitetnu logistiku, čime je i ovaj naš kraj, kojega su zbog ratnih razaranja još uvijek mnogi zaobilazili, dobio poticaj za novi uzlet, a mi u poduzeću i građani sigurnost i kvalitetnog prijevoznika.

Naš novi vlasnik 2003. postao je APP Požega. S novim vlasnikom i još kvalitetnijim autobusima, otvorila nam se mogućnost da se natječemo i dobijemo prijevoz učenika osnovnih i srednjih škola, te pokrenemo turističke i uopće veći broj linija. To je značilo i veće plaće, veću sigurnost zaposlenika i još bolju autoprijevozničku ponudu. U tome smo imali veliko razumijevanje gospodina Križanovića, predsjednika Uprave APP-a. Kao osoba i dugogodišnji zaposlenik, dugogodišnji direktor i predsjednik Uprave Croatiatransa, osjećam potrebu zahvaliti se svima koji su pomogli da naša tvrtka postane cijenjena na ovom području. Zahvaljujem se svim zaposlenicima, čelnicima, ali i građanima, koji su tijekom svih tih godina imali razumijevanja za naše probleme, ali i hvalili nas kada su bili zadovoljni. Drago mi je da sam, zajedno sa svojim suradnicima, dio povijesti našeg autoprijevoznika i želim mu još dug, dug život.
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

fotografije iz tog članka
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

#2
A od mene jedna Alainova fotografija iz Pakraca. Pretpostavljam da je MAN SÜ 240 s tablicama DA-780-S pripadao ovoj firmi. Došao je iz Stadverkehr Pforzheim, a kasnije je završio (valjda) u Čazmatransu s tablicama BJ-815-BT. Kraj njega su Čazmin Steyr BJ-528-AL i Autotransov TAM DA-801-T, garažni možda 702.
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

TAM 190 A 11 T pakračkog OOUR-a Zagrebačkih transporta, garažni broj 20-29, u Banjoj Luci. Sredinom 1980-ih snimio Geoff Stainthorpe.

https://flic.kr/p/KEwjQS
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!