Da se malo nadovežem na prethodna dva posta sa slikama...
Došli su tamo sredinom devedesetih, možda negdje `96 i moram priznati, bili su prava senzacija. Isticali su se u moru O305g i MAN-ova SG 220. Na prvi pogled su izgledali dosta moderno. Bili su to prvi autobusi u Splitu sa zatamnjenim staklima. Sjećam se da sam ih tada dok sam bio manji pamtio kao "MAN-ove s niskim volanom", iako mi je bilo čudno što unutra na sjedalicama piše SANOS.
Uglavnom... ubrzo su zaradili status najneudobnijih autobusa u Splitu. Vožnja u njima je nešto nevjerojatno. Morate biti spremni na to da će te iz autobusa izaći rašćerupani, razdrmani i općenito potreseni, možda bude i pokoja modrica na trtici, sve zavisi do sjedala koje će vas dopasti. U prikolici ima svih vrsta sjedala, od originalnih, preko plastičnih, drvenih, sve do udobnih iz prigradskih TAM-ova, zato što su originalna popucala od kontinuiranih udaraca pri neravninama, ali ni to mu ne pomaže. Koji put se zapitam jesu li Makedonci uopće ugrađivali amortizere u njih... Da ne duljim, pri svakom prelasku preko neravnine čujete ili smjeh djece kojima je smiješno što ih inercija odigne koji cm od sjedala, ili koji "ah!" pokoje cure iznenađene udarcem, ili pak kolektivni "aaa!" pri prelasku preko kakve krupnije neravnine.
Međutim, taj svoj nedostatak udobnosti nadomještaju snagom motora kojeg doslovno ništa ne zaustavlja, sjajnim zvukom motora, najljepšim među svim autobusima i pojavom vrijednom strahopoštovanja. Izgledaju kao divovi među ostalim autobusima.
Istina, nisam uopće siguran da su svi isti, neki detalji su ima čak različiti, kao što je i vedrobrzi jednom rekao "ja mislim da Sanos nije nijednog proizveo istog". Dokaze toga ću donijeti kada dođu ljepši dani i kada dan produži, sad je trenutno stanje mirovanja, svojevrsni zimski san. Ali na proljeće će forum proraditi punim plućima pa ću nastojati obogatiti sadržaj što više mogu. Ali upravo zbog gore navedenih činjenica svi imaju neku svoju dušu i toplinu.
Jednom riječju - obožavam ih!
